Karamele

Bujrum i dobro dosli, izujte se pa na seciju izvolite....

12.09.2011.

Kozaracka Sehara

Selam i pozdrav dragi moji, nije me bilo dugo, dugoooooo.

Tu sam sa jednom vjescu i da pozdravim meni drage prijatelje koji su se mozda upitali gdje sam, sta je samnom. Napisala sam knjigu izdala je, promocija je bila ljetos u mome rodnom gradu Kozarcu.  Knjiga se zove Kozaracka Sehara, knjiga je u prodaji i to je to... Srdacne selame i pozdrave za sve vas.. Vasa Naska...

14.03.2010.

LJUBAV JEDNE ZENE...

KAKO DA PROBUDIMO LJUBAV JEDNE ŽENE!?
(prijevod sa Španjolskog)
* Priča se da na najvišoj litici Tibeta živi najveći Filozof svijeta.
Jednom ga je posjetio jedan mladić sa pitanjem -koji put vodi ka srcu voljene
žene, i upitao ga je..
* Reci mi majstore nad majstorima koji je najbrži i najkraći put ka
srcu voljene žene..,
* Majstor je ovako odgovorio:
* Nema sigurnog puta sine ka srcu jedne žene, samo provalije, uzane
staze, putevi puni trnja i stijena bez mapa i kompasa.. puni žbunja i zmija..,
* ali majstore, šta onda da učinim da osvojim srce moje ljubavi..,
* Zapamti učeniče moj i dobro ukopaj u svoju memoriju ono što ću ti
sada savjetovati.., prati ih i stići ćeš do srca voljene žene,
1. Peri zube.
2. Nemoj pred njom češati muda.
3. Nosi joj cvijeće i mnogo, mnogo poklona
4. Prije mokrenja podigni poklopac WC-a a zatim nemoj zaboraviti spustiti ga
5. Ne muljaj kad žvaćeš
6. Ne podriguj naglas ili bolje nemoj uopće podrigivati

7. Ne prdi
8. Operi ruke prije nego izađeš iz kupaone
9. Nemoj ružno pričati o njenoj majci, pričaj o njoj kao o svojoj
10. Nemoj psovati
11. Uvijek se smij vicevima koje priča, pa makar bili loši
12. Nemoj biti ljubomoran na nju ili ako ipak, onda samo malo
13. Pusti neka ona bude ljubomorna na tebe, ona smije...
14. Nemoj puštati trbuh i nemoj se debljati. Ona to smije ali joj nikad nemoj reći
15. Nemoj dugo boraviti u kupaoni
16. Ne ostavljaj bačeni ručnik
17. Nemoj joj reći da ne zna voziti
18. Nemoj kasno dolaziti kući, kad završiš posao odmah kreni kući
19. Nemoj se zabavljati sa prijateljima ili još bolje, nemoj uopće imati prijatelje
20. Nemoj sanjati o prijateljicama
21. Nemoj gledati grudi i guzice njenih prijateljica i nemoj ih ni spominjati

22. Ne budi škrtica. Koristi najmanje dvije kreditne kartice i dvije štedne kartice
23. Nemoj gledati druge žene, a još je bolje zaboravi da one i postoje
24. Nemoj pričati o svojoj ex djevojci. Ti nisi imao nikoga prije nje.
25. Reci joj VOLIM TE bar 24 puta dnevno
26. Nauči kuhati
27. Peri suđe i održavaj red u kuhinji
28. Namjesti krevet (UVIJEK)
29. Nazovi je, bilo od kuda, makar koliko bio zauzet
30. Pusti neka kupuje cipele, haljine kad god poželi i pomozi joj u višesatnim biranjima i kupovinama (i smiješi se u međuvremenu)
31. Pusti neka satima priča telefonom, i ako je moguće, plaćaj joj mobilni
32. Ne hrči
33. Zapamti... , ti ne voliš nogomet i mrziš Formulu 1
34. Brij se svaki dan da joj ne povrijediš kožu
35. Nemoj misliti stalno o sexu, ali nemoj ni da pretjeraš, provociraj je često pa makar bio i umoran
36. Poštuj njenu glavobolju, ali ako ona traži od tebe odmah joj ispuni želju.

37. Ah,da, nemoj slučajno odmah zaspati, gledaj je u oči i miluj je sve dok ona polako u miru ne zaspi
38. Reci joj svakog časa da je ona najljepša žena koju si ikad vidio...

UMORNI UČENIK SE OKRENUO DA BI SE SPUSTIO SA PLANINE., a majstor je viknuo za njim:
- Čekaj sine, vrati se..,
- Na to će UČENIK..,
Neeeeee, majstore..,
SAD VEĆ RAZUMIJEM ZAŠTO IMA TOLIKO PEDERA !!!

 

Pošalji ovo svakom poznaniku da se malo razvesele usred svoje bračne tragedije,
I svakoj razumljivoj ženi.., o kojoj misliš da će se smješkati dok čita ovo...

27.11.2009.

Bajram Serif Mumarek Olsun

Bajram Serif Mumarek Ollsun.....

07.11.2009.

Sjetite me se.....



JUSUF

Jedno veče, uskim seoskim putom, Jusuf se vraćao kući. Njegov dotrajali golf je bio jadan i dotrajao kao i većina firmi u tom kraju. Od kako je fabrika u kojoj je radio zatvorena on je bio bez posla. Okrutna i hladna zima je ušla i u njegov skromni dom.

Put kojim se vraćao kući je bio pust. Malo ljudi je imalo razloga biti u to vrijeme na tom mjestu, osim ako nisu selili u drugi kraj zemlje. Većina njegovih prijatelja, u potrazi za poslom i boljim životom, je već bilo odselilo. Oni su imali porodice koje su morali prehraniti i snove koje su htjeli ispuniti. Ali, on je ostao. Napokon, u tom mjestu su i mezari njegovih roditelja koje je nadasve volio i poštovao. Tu je rođen i odrastao.

Postajalo je sve mraćnije. Polahko vozeći kući, skoro da nije ni primijetio čovjeka koji je stajao uz ivicu puta. Prolazeći pored njega shvatio je da mu je potrebna pomoć. Skrenuo je s puta i zaustavio se nekoliko metara ispred njegovog mercedesa. Zaustavljajući se, njegov auspuh koji je trebao popravku je više zabrujao.

Kada je izašao iz auta vidio je čovjeka u odmaklim šezdesetim godinama koji se uprkos osmjehu činio zabrinut. Niko mu nije stao kako bi mu pomogao pun sat vremena. Starac je izgledao prestrašeno i iscrpljeno. Pomislio je da se starac čak i njega prestrašio. Kako bi ga oslobodio, uputio mu je veseo osmjeh i rekao: "Treba li vam pomoć"

Starac je drhtao od hladnoće dok je pokušavao objasniti da mu se probušila guma i da je sam ne može zamijeniti, a ni signala za mobitel tu nema kako bi zvao pomoć.

"Nema problema gospodine. Sada ćemo to riješiti. Vi slobodno uđite u auto gdje je toplije, a ja ću za minut zamijeniti gumu. Usput, ja sam Jusuf."

Iako probušena guma i nije neki kvar, ali za starca je to bilo dovoljno. Jusuf se sagnuo i postavljajući dizalicu, okliznuo se. Srećom dočekao se na dlanove. Dok je skidao točak, starcu kojem se vratio osmjeh i raspoloženje, je otvorio prozor i kazao mu da je on iz M. i da je u prolazu. Ne zna kako da mu zahvali što je stao da mu pomogne. Jusuf, zavrćući posljednje šarafe na rezervnom točku se samo osmjehnuo.

Starac je pitao koliko mu duguje. Ma koliko da je, neće mu biti puno s obzirom na okolnosti. Sjetio se kakve bi mu se sve loše stvari mogle desiti da mu nije Jusuf pomogao. Jusuf je odmahnuo i kazao da ne dolazi u obzir bilo kakav novac. Ovo mu nije posao. Samo je stao kako bi pomogao nekom u nevolji. Samo Bog dragi zna koliko je puta bio u prilici da i njemu drugi pomognu. Ne dao Allah dragi da ovo naplati, bio je njegov kategoričan odgovor. Ali, ako baš želi platiti uslugu, neka onda prvu osobu koju sretne i kojoj je potrebna pomoć pomogne. "...i tada me se sjetite," dodao je Jusuf.

Sačekao je da se mercedes udalji, a zatim se i sam zaputio kući. Iako je padalo hladno i tmurno veče, osjećao se lijepo i ugodno.

Nekoliko kilometara dalje starac je, uz benzinsku pumpu gdje je nasuo gorivo, primijetio malu ćevabdžinicu. Izašao je s namjerom da nešto pojede prije nego nastavi put. Unutra je bilo toplo i ugodno. Čuvši glas iz kuhinje: "Sestro, posluži još ovu mušteriju i onda idi kući," znao je da je radno vrijeme bilo pri kraju.

Iza zavjese se pojavila mlada i nasmijana žena. Bila je jako ljubazna. Primijetio je da je će uskoro na ovaj svijet donijeti još jedno biće. Pitao se, kako je moguće da neko kome život nudi tako malo, bude tako ljubazan prema strancu kojeg prvi put vidi. Tada se sjetio Jusufa.

Nakon što je pojeo ćevape pružio je novčanicu od 200 KM kako bi platio račun. Mlada žena je pitala ima li sitno, ali je on odmahnuo glavom. "Braco, imaš li sitno 200 KM", pitala je brata koji je iz druge prostorije kazao da ima. Nakon što se izgubila iza zavjese, starac je ustao i tiho izašao napolje i odvezao se.

Kada se vratila sa kusurom, Alma se pitala šta se desilo sa starim gospodinom. Utom je primjetila komadić papira na stolu za kojim je sjedio. Oči su joj se napunile suzama kada je sadržaj pročitala. Pisalo je: "Ništa mi ne dugujete. Jednom mi je neko učinio uslugu kao čto to ja vama činim. Ali ako baš želite da mi vratite, evo šta trebate uraditi. Ne dopustite da se lanac prekine s vama i kada budete nekom činili uslugu, sjetite me se."

Alma je pospremila sto, oprala suđe, i otišla kući. Razmišljala je o novcu i poruci. Kako je taj starac mogao znati kako je njoj i njenom mužu novac baš tad bio jako potreban? Kada dobiju bebu narednog mjeseca, biti će doista teško. Znala je kako joj se muž brine. Jedva je čekala da ispriča mužu šta joj se desilo. Ulazeći u sobu, primjetila je da je Jusuf već bio zaspao.


POUKA na ovu priču:Dobro se uvijek dobrim vraća!!!
14.10.2009.

Otac i sin

Jedan stari covjek sjedaše u dvorištu svoje kuce zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije. Iznenada, vrana sletje na zid. Otac upita sina: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”
Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”
Prode nekoliko minuta a otac ponovo upita, treci put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oce, upravo sam ti rekao da je to vrana.” Ne prode dugo a otac opet upita: “Šta je ono?” Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oce, to je vrana, vrana!” Ponovo otac upita: “Šta je ono?” Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oce, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisu u stanju razumjeti?”
Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati noseci svoju staru svesku-dnevnik. Otvarajuci stranicu, rece sinu da procita ono što je na toj stranici zapisano. Sin procita:
“Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana. Sincic me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana. Ono što osjecah bila je ljubav prema mome nevinome sincicu.”
Tada je otac objasnio sinu razliku izmedu oceva i sinovljeva stava: “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima vec ti uporno odgovarah. A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajuci ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”

07.10.2009.

Mustafa

"Bogati, Mustafaga, što se ti nikada ne oženi?" - upita babo dedinog komšiju kad smo posljednji put bili kod njega u posjeti, u selu kod Goražda.Mustafa vitalan starac. Prosijede kose, sivih, uredno potkresanih brkova. Zbog izboranog lica, djeluje stariji nego što stvarno jeste. Hrama na lijevu nogu. Ostala kraća od teškog ranjavanja u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Mustafa jako povuče dim cigarete, kahnu, zagleda se u daljinu i započe priču:

"Eh, draga djeco, nerado se toga i sjećam, a kamoli da pričam. Ali eto kazat ću vam, da znate... U baba nas bijaše sedmero djece, nas četiri brata i tri sestre. Ja najstariiji i čim sam malo odrastao većina tereta pade na mene. Radio sam sve poljske poslove, i pomagao oko odgajanja braće i sestara. Završih samo četiri razreda škole, i dva razreda mekteba, babo ne dade dalje, kaže: 'Šta će ti škola od 'volike zemlje?! Dosta je da se znaš potpisati i da znaš klanjati!' Dvije sestre, Rabija i Raza, nisu ni išle u školu, babo ih ne htjede spremiti. Esma završila četiri k'o i ja, Rašid osmoljetku, a Osman i Hajrudin završili zanate u Saraj'vu. Vrijeme prolazilo, a mi rasli.

Ja stasah u pravog mladića pa počeh sa momcima iz sela ići po teferičima i sijelima. Za Bajram bijaše teferič u Rešetnici kod džamije. Kolo igra. U njemu stotinu djevojaka. Pogled mi se zaledi na Mejri, najmlađoj šćeri rahmetli Mehage iz Orahovica. Sačekam da kolo stane pa joj sa priđem, nekako sa zebnjom, k’o sad se sjećam. Kažem joj nekoliko riječi, a ona kao da jedva dočeka i tako počesmo ašikovati. Do akšamaostadosmo zajedno i dogovorismo novi sastanak na teferiču za tri hevte na Vidikovcu. Sutradan neko babi kazao da sam našao curu. Pita me koja je, a ja kazah. On planu, pa reče: 'Od toliko cura ti naš'o Mehaginu šćer! Znaš li ti bolan kol'ko je on im'o čeljadi, šestero muške djece i tri šćeri. To je puka sirotinja namaš o'kle uzeti čaperka miraza. Zaboravi na tu curu!' Pogodiše me babine riječi. Rekoh mu kako je poštena i vrijedna njihova porodica, i rekoh mu što će mi miraz pored ovolike naše zemlje. Bez obzira na njegove riječi ja smo dane brojim do teferiča na Vidikovcu.

Dođe i taj dan. Ja se opremim, opremim konja sedlenika, pa na teferič. A tamo Mejra. Nije u kolu, već ispod krošnje dozrele trešnje sjedi u hladu, u društvu sestre i stare majke. Ustade kad me vidje, i onako rumena, zarumeni se još više. Meni srce zaigra u njedrima i učini mi se, a i sad tako mislim, da nikada na dunjaluku ništa nisam vidio ljepše od Mejre. Priđoh. Nazvah selam, majka i sestra odgovoriše, a Mejra se zbuni pa ne reče ništa. Sestra i majka se malo izmakoše a mi ostadosmo u hladu trešnje, ašikujući sve do samog akšama, dok je majka nije povela kući. I sad kada prođem putem ispod trešnje kao da mi nož srce para. Trešnja ostarila kao i ja, a uspomene tako svježe. Kao od jučer. Ispod njene krošnje kovali smo planove i radovali se životu.

Obećasmo da nećemo jedno drugo nikada napustiti. Sa teferiča svratih kod tetke na večeru, a odatle, iza jacije pravo Mejri pod pendžer. Kucnem, ona otvori kanat, a na onoj mjesečini ona još ljepša nego što je bila danas. Do kasno u noć ašikovasmo. Došao ja kući, pred sabah, mlađa braća i sestre spavaju, a ostali sjede uz ognjšte i piju kahvu. Nazvah selam, niko ne odgovori osim majke, a babo je pogleda poprijeko. Pitam šta nije uredu, zašto šute. Babo započe: 'Rekoh li ti ja Mustafa da se okaniš one cure, a ti ništa. Nedam ti više konja da jašeš! Ni na teferiče nećeš više ići! Nema više ni novijeh čakšira, ni novijeh košulja! Ja ti zagled'o Himzibegovu šćer, sa njim prič'o i on bi je rado dao u našu kuću, stio najesen da idemo da je prosimo, da te čeka do iza vojske, a ti k'o ćorav trčiš za dimijama Mehagine šćeri', veli babo.

Ja se naslonuo na dovratnik pa sebi ne mogu da dođem. Pomislih, ko li mu načas prije kaza da sam bio sa Mejrom. Pođoh da čučnem, a majka mi prinese tronožac. Odlučih odgovoriti babu na njegove riječi... ’Slušaj babo, dvadeset i jednu godinu ti se nisam protivriječio, slušao sam te i poštovao onako kako i dolikuje da dijete poštuje roditelja, i dalje ću te poštovati, ali nek znaš ovo... Neka za mene nema više konja sedlenika, nek' nema teferiča, nek' nema novih čakšira i košulja, ali da znaš, babo, da za mene nema ni cure osim Mejre, najmlađe šćeri rahmetli Mehage iz Orahovica!’ Babo nage fildžan i reče da mu se mičem s očiju. Nije danima razgovarao sa mnom. Samo je naređivao šta treba raditi. Kraj ljeta i teret poljskih radova teško se podnosio. Nisam više išao na teferiče. Mejru sam vidio dva puta na Ustiprači kad smo prodavali kukuzuze. Poruke nam je prenosila moja najmlađa sestra Esma idući u školu.

Sve poslove posmirih i u samu jesen dobih poziv u vojsku. Rabiji babo našao priliku i udade je u preko njene volje u selo Kukavice kod Rogatice. Svima nam bijaše žao osim babu, što Rabiju odvedoše plačući. Dođe vrijeme da pođem u vojsku. Po Esmi poručim Mejri kad voz polazi ne bi li došla. Gledam na stanici i k'o da me sunce ogrija kad je vidjeh. Uspjeli smo kratko prozboriti i dogovoriti se da me čeka. K'o da je sad gledam, drži sestru ispod ruke, a krupne suze valjaju se niz rumene obraze. Odoh i nevratih se za godinu i po. Nisam joj pisao. Nije Mejra znala čitati, nije nikad išla u školu. Malo je koje žensko dijete u našim krajevima u taj vakat išlo u školu.

Esma mi je pisala što bi joj Mejra rekla, a ja sam kratko odgovarao i pitao, plašeći se da pismo babu ne dođe u ruke. Vratih se iz vojske i u akšam vozom dođoh na našu stanicu. Pomislim, odoh Mejri pod pendžer, a mojima ću reći da sam došao jutarnjim vozom. Kucnem, a pendžer se otvori. Mejrina sestra pita ko je? Iz mraka prozborih tiho: ’Salkan iz Spahovića. Može li Mejra izaći na pendžer?’ Ona mi odgovori da ne može, jer Mejra ima momka i neće da priča s drugim. Obuze me još veći žar, jer se uvjerih da Mejra nije htjela nikog drugog do mene. Nasmijem se i kažem ko sam, a ona nestade. Malo zatim pojavi se Mejra, k'o gorska vila. Eh da mi je bilo da joj ruku dotaknem, ali u taj vakat djevojci se nije moglo prići. Bez obzira na to, ja svoje srce napunih pogledom i razgovorom sve do zore. Rano dođoh kući. Radosti nije bilo kraja zbog mog susreta sa porodicom. Pitam za novosti. Majka poče plakati, pa veli: 'Hoće ti babo da uda Razu za Rabijina djevera, a ona nije rada. Naručio svatove uza hevtu, u petek koji prvi dođe.' Bi mi žao, a žao mi što se i babo nije promijenio prema svojoj djeci. Udade se Raza onako kako je babo htio.

Proljeće. Puno poslova, pa se ne može nigdje ni otići. Esma završila četiri razreda, ne ide dalje u školu, pa ne može ni moje poruke Mejri prenositi, i od Mejre meni donositi A babo k'o i prije, ne da spomenuti Mejru. Negdje u po ljeta kaže: 'Mislio sam najesen da vas obojicu oženim', misleći na Rašida i mene. Pomislih, došao tobe pa će dozvoliti da uzmemo djevojke po želji. Ali, jok, on po svom. S Mejrom sam se tokom ljeta sretao nekoliko puta, kad bi nam vrijeme i mjesto dozvoljavali. Podjesen babo oženi Rašida, zapravo udede ga. Dade ga naženistvo, Halilovoj jedinici u Obradovića, bila starija od njega osam godina. Ja neću, kažem mu, neću nikoga do Mejru, a on ne da pa ne da. Vrijeme prolazilo, druga dva brata odoše na zanat u Saraj'vo.

Esma stasala u djevojku, pa joj babo našao priliku kao i sestrama, ali ona pobježe za Hasana u Ustikolinu i živjela je daleko bolje od svojih sestara. Babo se Naljutio, dvije godine joj nije dao predase, a ruho joj nikada ne spremi. Sada sam se s Mejrom viđao javno po teferičima i sijelima, nismo se više krili. Prođoše godine, svi naši vršnjaci se poženili i poudali, a mi smo bili prozvani kao stari momak i djevojka. Osman i Hajrudin završili zanate i zaposlili se. Oženili koga su htjeli, njima se babo nije petljao, zapravo nije ni mogao. Hajrudin uzeo ženu druge vjere. Babo kaže: 'Taka mu sudbina'. A meni ne da, stao mi na put sudbini. Tobe Ja Rabi, miješa sa u Božije. Ne bilo ga stid, volio je dunjaluk i imetek. Isto k'o da je mislio da nikad neće leći na onaj tabut, i kad više od imetka neće imati koristi. Pitah ga još jednom već u podmaklim godinama da dovedem Mejru, a on će: 'Šta si ćordis'o za tom starom usjeđelicom, da je valjala udala bi se davno, eno ima Himzibeg još jednu šćer pa bujrum!’

Kako bolan, babo, možeš da je nazoveš usjedjelicom, a mene čekala, zbog tebe ostarila i ostala neudata. Majka smože snage pa ga zamoli: 'De, Hasane, tako ti Boga jedinog nek’ uzme tu djevojku, vidiš li, bolan, ostat će nam sam.' - 'Stara ne pitam te ništa, i šuti, ne petljaj mi se u planove', reče babo. Odem Mejri pod pendžer, ali umjesto nje izađe snaha i kaže da više ne prilazim njihovoj kući i da oni neće da ih ja uznemiravam čitav život, još dodade: 'Ako hoćeš vodi je, ako nećeš ne dolazi više!’ Sretim je na jednom teferiču, nikad je nisam vidio tužniju, plačući započe priču: 'Mustafa, ja više ne mogu ovako. Otkad mi je majka umrla snahe mi ne daju mira, kažu da sam valjala udala bi se do sada, ama samo što me ne istjeraju iz rođene kuće. Nikada nisam imala momka do tebe, nikoga nisam voljela osim tebe i voljet ću te do smrti. Ali, Mustafa, ako me iko zaprosi, ja se moram udati, ili ću u Drinu skočiti'. Nije prošlo ni tri hevte, Mejra se udade za nekog udovca sa petero djece, u neko u selo kod Foče. Za mene se svijet srušio, nade su nestale, a bol teška.

Danima ni sa kim nisam govorio. Nit’ sam jeo, nit’ sam pio. Poslije nekog vremena riješim se zaposliti. Trabao sam i ranije, ali otac nije ni to dao. Nisam mogao samovoljno, to je bilo nemoguće u onaj vakat. Sramota je bilo bez očeve dozvole uraditi bilo šta važno. Zaposlim se na željeznicu u Ustiprači. Po danu radim, a uveče idem u Goražde u večernju školu da završim osmoljetku. Eh, kud se prije ne zaposlih, uzeo bih Mejru, pa ako babo ne bi dao u kuću, napustao bih ga kad bi bilo sto sramota. Umrije mi majka i ostadoh sam sa ocem. Išao sam na posao, radio poljske radove i snalazio se kako znam. Jednom mi babo reče: 'Mustafa sine teb'o bi se oženiti. Vidiš teško nam je prepisati, vidiš sve se razišlo samo me ti paziš.' – ’Šta to zboriš babo?’ -pitam? ’Kasno, babo, kasno mi izun dade. Moje srce više ne želi, a nemoj mi ni imanje prepisivati da se s braćom zavađam. I ne treba mi, da mi butum Bosnu daš, džaba kad mi Mejru ne dade!’ Uzdahnu babo duboko i možebit uvidje u svojoj dubokoj starosti da je mnogo pogriješio. Dvije godine iza majčine smrti preseli i babo na ahiret. U nas je običaj na dženazama da efendija pita: 'Hoćemo li mu halaliti?' Vala nikad nisam čuo da neko rođenom ocu ne halali. Ja mu halalih, a valja račune polagati pred Svevišnjim. Dočekah i penziju na željeznici.

Ono mi babovo imanje ostalo gori u entitetu, okupirano i oteto. Nisam smiran otići da ga obiđem, a kamoli da radim na njemu. Mejru pred sami rat vidjeh u Foči na pijaci. Lice svehlo, a ispod šamije vire prosijedi pramenovi kose. Ali svejedno, ostale one crte lijepog lica pa mi u očima ista k'o prije trideset godina. Stadosmo i prozborismo. Kaže: 'Mustafa, ti bolji od mene, ne oženi se, a što bolan, kako ćeš sam?' Slegoh ramenima i rekoh: ’Kad nisam s tobom, bolje mi je sam’. Mejra vodi dječeka od sedam godina. Rodila sa onom udovcem, dala mu ime Mustafa. Prošetasmo Prijekom Čaršijom i rastadosmo se, nekako sa sjetom, rastadosmo se, baš kao nekad prije, ispod one tek dozrele trešnje. Nikad više nisam vidio Mejru. Četnici je zajedno sa malim Mustafom zaklali i bacili u Drinu.”

Preneseno sa: www.Dzile.com

11.09.2009.

UNAPRIJED HVALA

Jasmin Halilovic

Postovani prijatelji sa FCB-portala.>Pomozimo mojim prijateljima iz udruzenja oboljelih od Epilepsije Federacije BiH. Jer ni ja nisam mogao pomoc svome sinu,bez Humanih ljudi i njhove dobre volje. Zato Vas i pozivam ,da im pomognemo u gra...nicama Va...sih mogucnosti. Nista Vas nekosta da u kovertu stavite 5-10 KM-ili Eur i posaljete na >Adresu : Udruzenje oboljelih od Epilepsije- Ul-Ante Babica 7.Sarajevo BiH> HVALAprije 18 sati
28.06.2009.

Poucna Prica


Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala,
 no svejedno im je rekla:
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se cini da ste gladni. Molim vas udite unutra i pojedite što god. "
Starci su je upitali: " Je li Vaš muž kuci? "
"Ne ", odgovorila je, nije."
"Onda moramo otici, " rekli su.
Uvece kada joj se muž vratio, žena mu isprica što se dogodilo.
" Sada im možeš reci da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na veceru.
" Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. " Zašto ne ?"
Upitala je iznenadena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i rece:
" Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i rece:
" Ovomu je ime Uspjeh."
" Meni je ime Ljubav."
" Sada podi k mužu i skupa odlucite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kucu i sve ispricala mužu.
Muž presretan rece:
" Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svacim napuni našu kucu!"
na pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
" Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor izmedu njih je slušala njihova kcer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"
Poslušavši savjet njihove kceri, muž je rekao ženi:
" Podi i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla i upitala:
" Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dode i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kucu.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?
Starci su u jedan glas odgovorili:
" Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dva bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide,
 nas dvoje je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.

01.06.2009.

Imam potrebu da letim....

Zadnjih godina kad zamasem rukama, moje ruke se pretvaraju u krila od neke velike ptice...
Masuci krilima odvajam se od zemlje u veceni slucajeva prvo idem prema gore dok nedodzem do odredzene visene da mogu razgledati kud da poletim...
Moja garderoba na meni momentalno se mjenja u neke svilene haljine, krila mi se rasire do te velicine da nemogu proletjeti izmedzu dva drveta koja i nisu tako blizo, onda imam problema sa letenjem jer jedno krilo moram malo da skupim i pocnem da gubim pravac, vise puta morala sam u letu kociti, onda me je hvatala panika dali cu uspjeti ili ne sta ce se desiti, strah me je bilo da neuspijem onda se zna nema druge nego pasti na zemlju....
Drvece sam svaki put uspjela zaobici, poslije sam bila sretna pravila sam saltove u zraku, veselio me je moj uspjeh...
Vise puta nisam mogla da poletim, osjecala sam se tromom i teskom svaki pokusaj zavrsavao se na par metara visine ili cak pola metra, nikad nisam pala [ upala ] svaki put sam ljepo na noge se docekala pri svakom sletanju bila sam uspjesna.....
Najgori i najveci neprijatelj moga leta bile su zice od dalekovoda njih sam se bojala, znala sam ako udarim u te zice kroz koje ide struja da sam gotova da ce me ubuti te zice su zaustavljale svaki moj let: drvece; vece kuce ni vece zgrade nisu mi zadavele toliko straha sve sam ih obilazila sa uspjehom....
Kad god ugledam zice dalekovoda ispred sebe ni jedan jedini put nisam pokusala da ih savladam jer sam znala da necu uspjeti bojala sam se da mi jedno od krila ne dirne zice i nema me, tu mi je bilo najteze da kocim sva u panici i kocenju padala sam sve nize i nize prema zemlji docekujuci se opet na noge koje su me cvrsto docekala i prizemljile....
Poslije takvih letova bila sam puno zalosna i ljuta na te zice...
Zadnjih par godina nisam uopce letjela...
Ali danas sam osjetila potrebu opet da poletim i to dok sam bila na poslu, nakon par zamaha rukama moje ruke opet postaju krila radna uniforma pretvara se u preljepu svjetlo lila boju koja ima par dugih krajeva koji iza mene lebde u zraku....
Uspjesno sam poletjela nista mi nije smetalo nigdje ispred mene drveta niti kakve kuce niti zgrade ni zica dalekovoda nigdje nije bilo, puno je raje setalo cestom, livade se zelene ljep suncan dan stvoren za letjeti ja sam imala takav ljep pogled odozgo na tu raju sto mirno seta vesele se pricaju i smiju se...
Pozeljela sam da vidim sta se tu radi zasto su u tolikom broju tu sletjela sam, malo prosetala izmedzu nekih standova sto su prodavali od jela i pica i nekih dzindzula kojekakvih, i meni je bilo dosta sto sam vidjela posla sam da iz te mase svijeta poletim nisam mogla neko me je uhvatio za ramena iza ledza i neda, okrenem se vidim neki nepoznat covjek me drzi mrdnem ramenima i otmem mu se pa poletim vise glavi mase naroda, ko me je vidio ostao je otvorenih usta od cuda kako sam to uspjela a ja sam se smijala odozgo na njih praveci saltove i izvodeci neke okretaje da im je jos cudnije...
U momentu ugledam svoju seficu kako sjedi na nekoj klupi i gleda neku pozorisnu predstavu sletim kod nje malo popricam sa njom....
Zamahnem rukama neide, neko me je uhvatio za haljinu bacim pogled u stranu neka zena me drzi i vice -Nemoj to da radis-
Moje ruke su bile slobodne ispod krila [ sad sam imala krila i ruke slobodne] rukama istrgnem svoju haljinu od te zene i uzletim prema gore izdignem se vise te mase naroda i nazad prema poslu, opet sam pravila karafeke i zeze u zraku od srece i radosti sto sam slobodna sto mogu da radim sta hocu da masem rukama dole svima koji su setali i oni su meni mahali, spustim se nize medzu njih i pocnem oko njih da letim da se zezamo i salimo uzivali su oni a ja jos vise...
Opet me je nesto vuklo nazad pored sve moje snage da idem dalje neko me je vukao za cosak moje haljine nazad okrenem glavu vidim zgodan muskarac seta sa zenom i mene drzi za haljinu i smiju se i ja sam se nasmijala i istrgla haljinu da letim dalje, u tom momentu mi je dosla ideja da se malo poigram sa njim, zakocila sam u zraku i sad letjela unazad drzeci haljinu u jednoj ruci da mi nesmeta ----------CENZURA---------------------------CENZURA----------------------------
--------------------------------CENZURA----------------------CENZURA
                                                                                                                                                                                                                                      i ja sam poletjela u visine jos sretnija....
Kad sam sletjela pred firmom noc je uveliko padala, nigdje nikoga, nigdje mojih radnih kolegica sve sam pretrazila nigdje ih nema i moj posao je bio zavrsen kolegice su bile sve zavrsile i otisle kucama...
Vice me neko, pogledam ko je to nepoznata zena...
-Jesili ti ta i ta-,,
-Jesam-..
-Imas pismo od prersonalnog direktora, dobila si otkaz zbog napusatanja radnog vremena, nemas pravo da se zalis-...
Uzmem pismo i slazem sve po spisku u sebi da me niko necuje....
Jebem personalnog sefa i mamu mu i poso, bolje bi bilo da sam naletjela na zice od dalekovoda bar bi kocila i sletjela...
Zajebani moji snovi znam da mi nesto govore i hoce da kazu ali neznam sta, ako neko zna sta znace ovi moji snovi molim vas kazite mi napisite, u sanovniku koji sam ja gledala nisam nasla nista slicno......
Vasa Naska

21.04.2009.

....

Kad tuga dirne srce, nema oporavka, tu si a nema te nigdje...
Zalosti jedna za drugom, bolesti, psihicki stres...
Dusa prazna, optimizam nikakav...
Sta bi me to moglo pokrenuti iz moga stanja...
Nesto preljepo da bar za trenutak zaboravim na sve ovo, ako se moze zaboraviti...
Neko se radza sretan, neko nesretan opet u nekoga ima svega, samo se treba snaci u svemu tome...
Ali kako, na koji nacin, jel treba ponovo da se rodim i biram svoju sudbinu, svoj zivotni put...


Stariji postovi

Karamele
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI




MOJE PJESME..

MOJ SOKAK

Ima jedan mali sokak, najljepsi mi je u sumrak....U sokaku se opustim, i svoj mozak pustim...Bacim deku na travu, onda zabacim glavu....Zatvorim oci, mogla bi tako do pola noci...U malom sokaku friski zrak, daje mi neki znak...Opusti se, uzivaj, odmaraj, sutra je novi dan trebas biti odmoran...Volim ovaj sokak, njegova stabla, hladovinu, i onu drugu polovinu...Gdje su klupe, kad sjedem na njih da me sunceve zrake lupe...Caroban je ovaj mali sokak, spominju ga svaka cura i momak....

JEDINA SESTRA

Imam jednu sestru Refiku
i ona ode za Ameriku,
nemoj sestro daleko ici
kako cemo se obici.

Moram sestro prema Ameriki
radi ovih svoih kcerki,
ovdje za njih nema srece
zato mi se za Ameriku krece.

Sta cu bez tebe sestrice
imam i ja cerkice,
pa neode daleko od kuce
jer treba djeca da nam uce.

Da uce o nasem stradanju
i u nasu Bosnu boljem nadanju,
sad ce ti djeca zaboraviti
a bogami ces i ti.

Zaboravice familiju tvoju
pa onda i Bosnu svoju,
pricaj im sve staje bilo
i sta se u Kozarcu zbilo.

Sestro koce toliko putovati
a trebamo se u Bosnu vtatiti,
pa da se opet sastanemo
i onaj nas cirkus zametnemo.

PUT DO SLOBODE

Kad sam mala bila
moja mati mi je govorila
postuj kceri starije,
i ja sam je poslusala
pa i zlotvore postivala.

A kad dodze ovaj rat
nezna se gdje je kome brat,
dusmani nas u logore potrpase
i nevinost curama oduzese.

U logoru krijem cerke svoje
dok cetnici pored vrata stoje,
cerkama kazem sagnite pogled
a cetnik vice docete sve nared.

Gledam svoje tri cerkice
pa one su ko zelene lubenice,
prodzose tri dana i tri noci
o boze da nam je do slobode doci.

Potrpase nas u zeljezne vagone
boze!ko stoku nas gone,
u vagonu neimamo ni zraka
kad ce cetnik odnekud iz mraka.

Dajte zlato i marke
daje narod vadi iz jakne,
samo da zivi ostanemo
i do slobode stignemo.

Staje voz svakih par kilometara
evo ih opet hoce jos para,
da nam je jedna litra vode
da povratimo dusu do slobode.

Kaze moja mala kcerkica
dami je kruha samo jedna mrvica,
nemoj cerkice plakati
mi cemo slobodu docekati.

Bice hrane i vode
kad dodzemo do slobode.

Stigosmo tako do slobode
bez zraka i vode,
cetnik ih zaboravi
dodzosmo zivi i zdravi.

PUNA KUCA

Kad je u Kozarcu zapucalo
ja sa djecom pobjeze,
u rodno selo svoje
nebi li se ovo moje djece spasilo.

Svrati se prvoj kuci moga brata
a on mi rece:bujrum moja su vam otvorena vrata,
na ulazu doceka nas njegova zena
pa rece:nemoze kuca nam je puna
ma sta pricas vidis da je prazna.

Za njih tolike nama mjesta
docice mi Hadzica dvjesta,
ja sam narodu obecala
nebi li im glavu spasila.

Cuj ti zeno preca je meni sestra,
nego tih Hadzica dvjesta
a ima za sviju mjesta.

Sta me briga to je tvoja familija
moram se negdje sakriti i ja,
vrati me snaha sa kucnoga praga
ali neka docekace i ona svoga vraga.

A moj brat suze lije,
pa ode do prve linije.
Gledam brata pa poce i ja plakati,
da mi nije djece isla bih i ja snahu braniti.


MLADZI BRAT

Nije vise devedesetdruga
e moj brate ostala je tuga,
u [logoru] Trnopolju ja se stobom ne oprosti
jos ni danas neznam gdje ti leze kosti.

E moj brate da ti je znati
kako tvoja zena pati,
a i sinovi tvoi
vidi se brate da ih nesto boli.

Poginuo si na prvoj liniji
i postao nas heroj najmiliji,
cesto se sjetim tvoih rijeci
kad ustanem i kad podzem leci.

Da ti je poginuti sa puskom u ruci
a ne na cetnickoj muci,
kako se god umire sve rane bole
pa i one koi tebe vole.

Kad te sanjam
ja sve s tobom pricam
a kad se probudim,
(dok si bio ziv)
svega se sjetim.


STARIJI BRAT

U mog naj starijeg brata
neima sina od pocetka rata,
dok su padale granate zadnji put se javi
toga kad se sjetim sve me nesto davi.

Brat:kroz omarsku i manjacu prodze
i moli boga da mu sin ziv dodze,
brat mi rece:sve me sestro boli
a ja znam,da on sina svoga voli.

Cesto sanjam sina bratovoga
mislim ziv je,pa ima boga,
molim boga da se sin bratu vrati
da mi brat onoliko nepati.

Ima brat jos cerkice dvije
kad je s njima onda se i on smije,
one znaju u kakvoj je on muci
pa se trude da su mu pri ruci.


MALESICI

U malesicima ima jedna familija
kod kih su bila moja djeca i ja,
Malesici u srcu vas nosim
moja djeca i ja se s vama ponosim.

U Malesicima sina mi zaboli noga
pa nemoze da hoda,
doktor rece dace je odkinuti
a ja se pitam hoce li ozdraviti.

Rece moja domacica mila
kako sam joj ime zaboravila,
strpi se Kozaracka majko
u Kozarcana je srce jako.

Iskupise se komsinice mnoge
pa ce u glas:vidite mu noge,
jedna nosi krpu od predze
druga pruza tursije
sad ce ozdraviti
i na glas se smije.

kej vi Malesici
doce vam Kozarcici
pa cemo izaci na meraju
neka cuju sa Ozrena cete
kako pravimo graju.



KAMICANI

Da mi je doci u Kamicane,
da zalijecim ove teske rane.
Kamicani moje rodno selo,
kroz vas kad prodzem srce mi je veselo.

Kamicani dusmani vas popalise,
tvoj narod pobise i u logor otjerase.
Hocu li ikad kroz Kamicane proci,
i na bajram kao nekad doci.

Znam da nikad nece biti kao prije,
cetnici su nam pobili nase naj milije.
Ubise mi sina bratovoga,
pa i brata nejmladzega.

Umer mi u tudzini mati,
spakovana u Kamicane da se vrati.
Kamicani neima ti naroda pola,
za bajram ti cesta pusta i gola.

Kamicani mi camo tebi doci,
i kroz tvoje zaseoke proci.
Dijelit cemo zajedno nasu tugu,
svi cemo sebi sagraditi kucu drugu.
Necemo ni nase sehide zaboraviti,
oni ce u nasim srcima zivjeti.

PJESMA BRATU

Dodzi brate
sestra te zove,
sestra te ceka
sve godine ove.

Dok si u logoru bio
znam da su te tukli,
nisam ti mogla pomoci
i meni su srce izvukli.

Ja te cekam
od kako smo se rastali,
fala dragom bogu
sto te nisu ubili.

Rasuli smo se
u sve zemlje svijeta,
sad se nevidimo
po nekoliko ljeta.

Dodzi brate
sestra te zove,
sestra te ceka
sve godine ove.


KOZARAC

Broje Kozarcani
dane i noci,
kad ce u svoj
Kozarac doci.

I Kozarac
trpi svoje rane,
cekajuci bolje
i sretnije dane.

Kozarcani
da mu se vrate,
da ni oni
po svijetu nepate

Sest godina
Kozarac tuguje,
od danas
Kozarac sam nije.

Dodzose Kozarcani
da ociste svoj grad,
bez Kozarcana
Kozarac je pravi jad.

Kozarac vise
sam nece biti,
Kozarcani ce
u njemu i ostati.
...AMIN...



IMA LI GA IGDJE

Nad Kozarcom se oblak vije
poslali ga dusmani
koda bi voljeli da ga nije.

Kozarcani oblak rastjerase
u svoj grad se vratise
prave se kuce kao vile
vece nego sto su bile.

Pecu se cevapi razvijaju pite
opet se kuha Bosanski lonac
ma neima ga nigdje nas najmanji,
najveci grad Kozarac.



Devet dana


Devet dana putovanja
umora i nespavanja
kolona kad krene
vozi se u dvije smjene
Bajkeri kad startaju Masine
za njima gledaju majke koje se brine
Masine to su ogromni motori
na njima bajkeri kozna odijela dobro im stoi
duga je njihova streka
u Bosni ih raja vec ceka
Iz daleka cuje se zvuk Masina
pod njima cesta gori
to su Iron-wings Motori


Od welsa do Vinkovaca
kolonu vodi jedna faca
nije on u nekoj brigi
to je njihov sef Migi
Kecu se sajla odkacila
nije vise tamo gdje je bila
od Vinkovaca do tuzle
slazu se neke puzle
i jedno malo janje
koje je spremno za klanje
Iz daleka cuje se zvuk Masina
pod njima cesta gori
to su Iron-wings Motori

Janje ceka sudbinu napolju
nedaj Nino da me zakolju
Nino joj dade ime severina
ovco jedna pa nisi ni fina
pojeli su severinu
poslije se kupali u vinu
Bajkerski motori cestu prze
do cilja da dodzu brze
Elvir ostaje bez auspuha
zvizdi Kecu pokraj uha
Iz daleka cuje se zvuk Masina
pod njima cesta gori
to su Iron-wings Motori

Tuzla-Travnik susret sa Tufom
i njegovim pocasnim Ufom
idu na lutriju koda ce nesto da dobiju
Kec kad sjase sa Motora bas se pati
vidi kako guza mlati li malati
Travnik-Sanski Most sa grila pile
tu su neke cure bile
napokon supe i hladne pive
Iz daleka cuje se zvuk Masina
pod njima cesta gori
to su Iron-wings Motori

Kad je Disko il Festa Ali nije u sjeni
cijelu noc kupa se u pjeni
Sanski Most-Kozarac
rucak Bosanski lonac
voznja do Mrakovice i krivine
koje strane joj miline
Sejo je odahnuo kad je u Kozarac dosao
vecera u Staroj basci koncert na Bazenu
devet dana bilo je za uspomenu
Iz daleka cuje se zvuk Masina
pod njima cesta gori
to su Iron-wings Motori

IZGUBLJENA SRECA

Volim te a neznam te
ljubim te a ne osjecam te
tvoja ljubav puno mi znaci
i ako si daleko ona me privlaci
Sve je tako tuzno,
izlapljelo, prazno,
crno i ruzno.


Volecu te do kraja zivota
bas me briga koliko ce da kosta
u ljubavi nema granice
i ako je preko zice
Sve je tako tuzno,
izlapljelo, prazno,
crno i ruzno.


Ziva sam al ne zivim
nisam mrtva koda sam
volim i voljena sam
ne osjecam mrtva sam
Sve je tako tuzno,
izlapljelo, prazno,
crno i ruzno.



Tu je, imam je trazim nevidim je
placem, dozivam kad je nadzem
nikom je nedam
Sve je tako tuzno,
izlapljelo, prazno,
crno i ruzno.


NA SMRT BOLESNA

Vec duze vremena nesto me stisce
neda mi dihati
neznam sta mi je
u prsima brate stislo
i u vratu scipilo.

Srce samo sto nije odpalo
bole me noge ruke a glava da i nepricam
durala ja brate nekoliko godina
pa sve mislim proce
ma nije to nista.

Ono iz dana u dan sve gore
pozalim se ja tako svoim konama
milim ono bice mi lakse
a one mene na hajku iznesose
velim ja njima jes bogami
sve me boli a one nevjeruju.

Jednom ja sebi velim
zasto ja nebi otisla kod hecima
da vidim sta mi je
i odem ti ja kod tog hecima.

Kad me prozva ja unidze u onu njegovu sobicu
i once ti meni recider ti meni sta tebe boli
a meni drago kad me bar neko pita.

E moj hecime sve me boli
od glave do pete
dze se god pipnem sve me boli
e kad je tako nemoj se pipati
pa te nece ni boliti.

VELIKA LJUBAV
Kakva si ko rumena ruza,
koja mi miris nepruza.

Da sam dragi mirisala,
nebi me mati tebi dala.

Eh kakva je tvoja mati,
kad je pustila zeta da se pati.

Ti si dragi zaboravio,
da ni ti nisi mirisao.

Sjeti se i ti draga moja,
kakva je bila ljubav tvoja.

Nisi ni ti nista bolji,
nekad sam ti bila po volji.


BRIGA

Sad krecem na put
a sva drscem ko prut.

Djecu ostavljam samu
molim ih da neprave galamu.

Djeco svoje obaveze rijesite
i na vrijeme lezite.

Djeco nemoj da se roditelji brinu
vrijeme je da tu brigu skinu.

Toce vam se isplatiti
i od vase djece vratiti.

NANINE SARMICE

Jedno jutro snijeg zabijelio
a kupus se nije ukiselio,
kaze moja stara nanica
nece biti jos sarmica.

Ma nema veze nanice
uzecemo nase saonice,
pa cemo se ligurati
a imamo i varice jesti.

Mozda ce nam nasa nana
skuhati malo polezaka,
znamo mi i to jesti
ma mi smo otpali od seljaka.

Zaboravismo mi sarmice
a suti i nasa nanice,
bice sarmica u maju
kad nikom netrebaju.

LUDA ZENA

Vidi one lude zene
udade se nepovede mene,
udade se moja prija
kad ode ona ode i ja.

Nemoj se prijo udavati
kako cemo ljudima odgovarati,
a i djeci svojoj
svrati bolan kuci mojoj.

Pa cemo se dogovoriti
kad cemo se udavati,

KUMA

Evo mene kod moje kume
a ona stalno gleda ume
sto me kumo tako gledas
kad mi kafu nedas,
nismo odavno skupa bile
i kafu popile.

JA
Kad sam se udala za svog muza
bila sam brza od nekog puza,
kad me dragi pogleda
ja bi skocila al mi se neda.

Nemoj me tako gledati
noge cu polomiti,
staces onda bez zene
kad nebude bilo mene.

CAO KRIZO

Evo sjedim i cekam busa,
u glavi mi nesto trusa.
Mozda mozak nekud skita,
bolje da niko i nepita.

To je neka erupcija,
tako kaze moja prija.
Samo da donesem glavu kuci,
da odpadne kako cu je vuci.

Cesto glava mene boli,
manjka joj tuzlanske soli.
Da si Tuzlo samo blizo,
ja bi pjevala cao krizo.

TUDZINA

Hej bosno
da ti je znati
kako tvoj narod pati
sa cetiri osnovne
u tudzini uci
jezike strane.

Kad obolis
doktoru ici moras
da znas bosno
kako je tesko.

Kad nikoga nemas
bas onda kad ga trebas
kad ti je najgore
jednu rijec prevede.

Onda u doktora blenes
pa kontas pa kontas
ili je to ili nesto drugo
i na kraju mislis da si razumio.



Jesenje kise



Znas li koliko te volim,
jos nemogu da te prebolim.
Sve si mi uzeo,
ljubav moju odneo.

Vrati mi moju srecu,
da placem ja vise necu.
Nevjerujem ti nista vise,
neka padaju jesenje kise.

Padajte jesenje kise,
sto je bilo sve se brise.
Olaksajte moju tugu,
jer on voli zenu drugu.

Volela sam te ludo,
volela sam te slepo.
Umjesto mene sad te ljubi drugi neko,
dok ti odlazis od mene daleko.


KASNOJE

Volela sam te srcem svim,
a ti nisi mario za njim.
Sad je moje srce prepuklo,
i u sebe povuklo.

Dok sam ti ljubav nudila,
i iz sna te budila.
Sad mi kazes da nemozes bez mene,
a pustio si moje srce da vene.

Sad nadzi sebi ljubav drugu,
srcu svome da ublazis tugu.
Ja ti svoju ljubav nemogu dati,
iako zanam da ti srce pati.

Kasno je da mi ljubav nudis,
i iz sna se budis.
Volela sam te srcem svim,
a ti nisi mario za njim.


MI SE VOLIMO

ljubim ga danju i nocu
volim ga ja to hocu
kad smo se rastajali
oboje smo plakali

to je ljubav na prvi pogled
dovescemo mi to u red
on ce mene ozeniti
mi cemo sretni biti

SUDBINA

Volim ga volim srcem svim
boli me dusa boli za njim,
to je ljubav moga zivota
bez njega osta ja sirota.

Dami ga je jednom vidjeti
nebi zalila odmah umrijeti,
ljubav je pregolema tuga
kad si daleko od voljenog druga.

Rastavi nas sudbina prokleta
uze mi srecu sa ovoga svijeta,
volim ga volim srcem svim
boli me dusa boli za njim.

NEMIRNA DUSA

Evo mene sjedim u Edusu
i smirivam nemirnu dusu,
dusa mene boli
jer nije kraj nje
onaj koga voli.

Nemoj duso biti nervozna
kad ce doci dragi ko zna,
on je sada na terenu
koce znati koju radi smjenu.

Na terenu on je u Becu
a za mene koda je u Grmecu,
molim boga da dodze na stemplovanje
pa da svako jutro kraj mene osvane.

Da se jednom moja dusa smiri
pa da stalno na prozor ne viri.

KORNJACA

Kupi Necko zabicu
misli da ima kravicu,
uvijek je mazi
i dobro je pazi.

Gleda ima li dosta hrane
ma ona ne jede banane,
ona hoce salate
sta nju briga zate.

Necko zabicu na tepih mece
Sunita kaze upisace,
ma neka djeca malo vide
kako zabica po tepihu ide.

Ona je prava kornjaca
u akvariu nema smeca,
kupise jednog cistaca
i nekoliko malih ribaca.

Sad oboje u akvarij glede
koja bolje jede,
divota ih gledati
i od djece braniti.

POHODE

Odemo mi u pohode
vidi brate te zgode
prijatelji nas dobro docekali
i pred nas ponude iznijeli.

Kad smo posli mi se ustirkali
bogme i prijatelji se dotjerali
ispocetka malo smo se stidjeli
a poslije eglen razvezli.

Da im lanci nisu u bosni ostali
Mitku bi za noge vezali
i tako mitko prodze los
dobro je sto nije osto bos.

SIN

Imam jednog sina
sesnaest mu je godina,
kad mu nesto kazem
gleda me koda lazem.

Nemoj me tako gledati
oci ce ti ispasti,
slusaj svoje roditelje
bice tebi bolje.

Uci sine dobro skole
jer cure takve vole,
nemoj me sine sikirati
nemoj da place tvoja mati.

Kad budes imao djecu svoju
odnices ti brigu moju,
pa ces znati kako srce boli
onoga ko svoju djecu voli.

MOJI FAVORITI
another one bites the dust
blob
VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
RODNA GRUDA
No Lokum is Rahat here
U urbanoj sahari života
hadzinica
burek
Papatya
Silent
TA-HA
LJEPOTA DUSE
Moj put
Svedska Hanuma
Ishranom do zdravlja
Mjesečevi Prsti
Backpacker
Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
MOJA BOGDA SNA
HOBITkućeDVOrištaTERase
Pisma
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
Zijan-ćerka
Pisma mome djetetu
Cool Sofra
Bosanski život
photo.factory
KALEIDOSKOP
Duh Koji Hoda
Sevdah Paule Horvat2
seherbosna
Šemsina ispovjedaonica
Mejja-Su
Novele o malim divovima i velikim patuljcima
Sade Blog
Hodnik mojih zelja....
Story of Strippy and the Soapbox
Loopa
Movie World!
avlija
Old postcards of Bosnia
KNJIŽEVNA SVAŠTARICA - DOBRO MI DOŠLI...
čuv'o ja ovce...
Administratorov blog
Kozarački kuhar
Dunyaluk
Pinkyca Prica Pricice
svasta zanimljivo
Barhana
više...

BROJAČ POSJETA
157804

Powered by Blogger.ba